Svi koji love vještačkim kreacijama mušica, tokom svog kraćeg ili dužeg mušičarskog staža sigurno su razmišljali o svom favoritu među bojama kada su mušice u pitanju. Ali, kada bi morali da svedemo na par najpopularnijih u užem izboru za najučinkovitiju mušicu u kutijici za mušice najveći procenat bi bio za izbor: crvene, narandžaste ili maslinaste (popularne SBM boje). Puno je razloga zato što pored proporcije i siluete, ove boje tjeraju ribu na agresivnost.
Najčešće na vodi prolazi ono što „majka” priroda predlaže. Odnosno, ako su prisutna rojenja određenih insekata na vodi, najprirodnije je da to oponašamo svojim kreacijama. Žute nijanse su gotovo obavezne kada se roji majska ili sedževi tih boja, dok bi se, recimo za sivomaslinastu odlučili za kišno vrijeme kada se na vodi dešava rojenje BWO čije se boje „poklapaju” sa maslinastim nijansama. Ova zakonitost je uvijek prisutna i dominantna osim u slučajevima kada nema nikakvog rojenja insekata.
U tim situacijama koristimo se tkz. atraktor mušicama koje ne imitiraju nikakav ekvivalentni prirodni insekt na vodi, a upravo te „zamjenske” mušice imaju manje-više gore navedene boje koje ribe čine halapljivim i agresivnim.
O velikoj privlačnosti koje (salmonidne) ribe gaje prema crvenoj boji (i nijansama sve do trule višnje) zna se gotovo od prvih tragova mušičarenja, nekoliko stoljeća prije nove ere. Zapazio je to i počivši Andrija Urban, jedan od pionira mušičarenja i sigurno jedan od najpriznatijih i mušičarski najobrazovanijih ribolovaca na prostoru ex- Jugoslavije.
Crvena sigurno zrači toplotno i energetski mnogo više od drugih boja, te ribe najvjerovatnije prepoznaju crvenu preko impulsa. Pastrmka spada u red riba koja jako dobro selektuje boje, a razlog za to treba tražiti u činjenici da je njena mrežnjača obavijena opnom koja odbija svjetlost. Ćelije opne posjeduju pigment koji reflektuje svjetlo prema mrežnjači što omogućava bolju vidljivost žrtve (hrane).
Naučnici su što se lipljena tiče, gotovo sigurni da vidi drečavo narandžastu i crvenu. Eksperiment je opisan u jednoj enciklopediji sportskog ribolova. Naime, stavili su odraslog lipljena u veći akvarijum i posmatrali ponašanje.
Kada je član iz ekipe ulazio u sobu obučen u plavu ili neku drugu boju, lipljen nije reagovao, ali kada je bio obučen u crvenu ili drečavo-narandžasti kombinezon, lipljeni su se primicali bliže staklu na stranu na kojoj je bio čovjek. Dakle, djelovao je agresivnije. Slično se ponašao i kada je stavljen kraj prozora. Kada bi prošao neki automobil bilo koje druge boje, osim crvene, nije reagovao, dok je na pojavu crvenog, ponavljao prethodno agresivno ponašanje.
Takođe, nikada u probavi lipljena nećete naći samo jednu vrstu. Obično se tu može naći svega i svačega. Tako da i kada ribe sa stanovišta ribolovca djeluju vrlo selektivno, najčešće to nije tako.
Ribe i pamte i znaju da prepoznaju one koji ih hrane. To najbolje možemo primjetiti na pastrmskim ribnjacima. Prosijemo po vodi šaku hrane i cijelo jato proprati oko bazena sva ta iznenadna dješavanja strpljivo čekajući još porcija, čak znaju da prepoznaju pokrete koji prate hranjenje i reaguju na njih.
Ribe su evolutivno manje razvijene od drugih inteligentnijih životinja i koliko-toliko znaju da pamte. One riblje vrste koje bolje zapažaju i pamte, imaju evolucijsku prednost u odnosu na riblje vrste koje to nijesu u stanju.
Dakle, možemo zaključiti da ribe prepoznaju boje, možda ne na način kako ih mi vidimo, ali ih definitivno više privlače određene boje, pa je poželjno sa ribolovačkog aspekta i uspješnosti u ribolovu (prepo)znati i imati u vidu ove važne zakonitosti.S.B.M